Rizik se ne otkriva tek pred investitorom

Kapital ne popravlja nejasan projekat

Razgovor o kapitalu često počinje pitanjem koliko novca treba. To je prekasno pitanje ako još nije jasno šta se finansira, koji rizik se uklanja i kakva odluka slijedi nakon potrošnje sredstava.

Kupovina opreme, priprema lokacije, obrtni kapital, ulazak na tržište, refinansiranje i dokazivanje tehnologije nisu ista namjena. Svaka faza ima drugačiji rizik, trajanje i prikladan izvor kapitala.

Zato projekat prvo određuje obim, fazu, neposrednu tranšu, rok i dokaz koji mora nastati. Tek tada iznos prestaje biti želja i postaje obrazložen zahtjev.

Rizik putuje kroz povezane pretpostavke

Kašnjenje dozvole može odgoditi gradnju, povećati trošak, produžiti kamatu, pomjeriti prihod i ugroziti dogovor s kupcem. Pad cijene može smanjiti maržu, likvidnost, sposobnost otplate i vrijednost vlasničkog udjela.

Tržišni, tehnički, pravni, operativni, okolišni, društveni, valutni, upravljački i partnerski rizici zato nisu odvojene liste. Prati se kako jedan događaj mijenja rok, trošak, novčani tok, prava i sljedeću odluku.

Posebno se izdvajaju zavisnosti od jednog kupca, dobavljača, stručnjaka, pravca, dozvole, tehnologije ili izvora finansiranja.

Lista bez vlasnika nije upravljanje rizikom

Za svaki materijalni rizik treba znati koji ga dokaz potvrđuje, ko može uticati na njega, ko snosi posljedicu, koja se mjera provodi, do kada i koji pokazatelj aktivira promjenu ili prekid.

Rizik dodijeljen strani koja ga ne može kontrolisati nije riješen. Rezerva bez osnove, mjera bez roka i alternativni plan bez ovlaštenja stvaraju osjećaj sigurnosti, ali ne štite projekat.

Negativni scenario je upravljački alat

Jedna precizna projekcija ne pokazuje otpornost. Potrebni su osnovni, negativni i prelomni scenario: šta se dešava ako kasni završetak, trošak poraste, prihod stigne sporije, kurs se promijeni ili obrtni kapital bude veći?

Važno je utvrditi koja promjena prva ruši likvidnost, otplatu ili nastavak. Tada se unaprijed bira odgovor: dodatni dokaz, manja faza, druga struktura, novi partner ili zaustavljanje.

Instrument kapitala mora odgovarati riziku

Dug, vlasnički kapital, grant, garancija, osiguranje, trgovinsko finansiranje, avans kupca i strateško partnerstvo nisu sinonimi za raspoloživ novac.

Dug traži dovoljno predvidiv tok za otplatu. Vlasnički kapital može podnijeti veću neizvjesnost, ali otvara pitanja vrednovanja, kontrole, razvodnjavanja i izlaza. Garancija smanjuje dio izloženosti finansijera, ali ne dokazuje da projekat može poslovati. Grant može pokriti prihvatljiv trošak, ali ne potvrđuje tržište. Kupac ili industrijski partner ponekad uklanja važniji rizik od pasivnog kapitala.

Pravi instrument se bira prema fazi, namjeni, toku novca, valuti, sposobnosti podnošenja gubitka i riziku koji treba ukloniti.

Prava i uslovi se uređuju prije novca

Prije obaveze treba biti jasno ko odlučuje, ko dobija informacije, koje odluke traže saglasnost, kako se upravlja sukobom interesa, šta se daje kao osiguranje i šta se događa kod kašnjenja, nove potrebe za kapitalom ili izlaza.

Isto važi za uslove prije isplate: vlasništvo, dozvole, ugovori, vlastito učešće, nezavisna provjera, osiguranje, imenovani operater ili drugi dokaz presudan za narednu fazu.

Šta Behric traži prije sljedećeg koraka?

Povezujemo odluku i namjenu kapitala; dokaze i nepoznanice; ključne zavisnosti; puni trošak i obrtna sredstva; negativni i prelomni scenario; prikladnost instrumenta; raspodjelu rizika; upravljačka prava; uslove i tačke kontrole; te granice mandata.

Ne predstavljamo garanciju kao finansiranje, imovinu kao dokaz otplate, interes kao ugovoren prihod niti optimističnu projekciju kao očekivani rezultat. Predstavljamo samo kapitalnu spremnost koja se može provjeriti.